Praznik rada je savezni praznik posvećen obilježavanju doprinosa i postignuća američkih laburističkih pokreta. U SAD-u se ovaj dan tradicionalno obilježava prvog ponedjeljka u septembru.

Istorija Praznika rada je puna dugih, skupih bitaka, dobijenih tokom decenija. Proslave povodom Praznika rada obično uključuju parade, roštiljanje i vatromet.

Američki radnici u 19. stoljeću

Da bismo shvatili važnost ovog praznika, prvo je potrebno baciti kratak pogled u prošlost, da se prisjetimo s kakvim su se teškoćama američki radnici morali suočiti u vrijeme industrijske revolucije.

Tokom posljednjih decenija 18. stoljeća, američka ekonomija je počela doživljavati pomak, zbog sve većoj upotrebi industrijskih tehnologija. Do tada je proizvodnja u SAD-u uglavnom ovisila o radu vještih majstora. Ali, sa pojavom mašina i fabrika, najveći deo radničke klase počeli su da čine nekvalifikovani radnici.

Ova promena je donela mnoge značajne posledice. Kao prvo, mogućnost proizvodnje proizvoda omogućila je kapitalistima i investitorima da ostvare veliki profit u relativno kratkom vremenu. Ali, s druge strane, radnici u fabrici su radili u najtežim uslovima.

U to vreme ljudi su radili na mestima gde nemapristup svježem zraku ili sanitarnim čvorovima bio je uobičajena stvar. U isto vrijeme, većina Amerikanaca radila je u prosjeku 12 sati dnevno, sedam dana u sedmici, sa platom koja bi im jedva dopuštala da pokriju troškove osnovnog života.

Djeca od šest godina takođe su radili u fabrikama, zbog široko rasprostranjenog siromaštva koje je karakterisalo period posle građanskog rata u SAD. Bez obzira što dijele iste teške uslove rada sa svojim starijim kolegama, djeca bi primala samo djelić plate odraslih.

Ova situacija se nastavila sve do kasnog 19. stoljeća. Otprilike u to vrijeme nekoliko kolektivnih organizacija, poznatih kao radnički sindikati, preuzelo je posao borbe za interese američkih radnika.

Za šta su se borili sindikati?

Sindikati su se borili da zaustave eksploataciju radnika i da im osiguraju set minimalnih garancija. Ove garancije su uključivale bolje plate, razumno radno vrijeme i sigurnije uslove rada.

Ova udruženja su također pokušavala eliminirati dječji rad, koji je živote mnoge američke djece doveo u opasnost.

Penzije za povrijeđene radnici su također bili među naknadama koje traže sindikati. Vrijedi napomenuti da su neke beneficije koje danas uzimamo zdravo za gotovo, kao što su godišnji odmori ili zdravstvena zaštita, rezultat bitaka koje vode ove kolektivneorganizacije.

Ako vlasnici preduzeća ne bi ispunili barem neke od zahtjeva sindikata, ova udruženja bi prisilila radnike na štrajk, mjeru koja bi mogla uzrokovati velike gubitke u dobiti. Protesti su bili još jedno uobičajeno oruđe koje su sindikati koristili da primoraju kapitaliste da omogući bolje uslove rada nižim klasama.

Kada je prvi put proslavljen Praznik rada?

Rad Dan je prvi put proslavljen u Njujorku, 5. septembra 1882. Tog datuma stotine radnika okupilo se sa svojim porodicama na Union Squareu da provedu dan u parku. Sindikati su također organizovali proteste za ovu priliku, tražeći pravedne plate, manje sati sedmično i ukidanje dječjeg rada.

Ideja koja stoji iza Praznika rada bila je odavanje priznanja doprinosa i postignuća američke radničke klase. Sindikati su smatrali da je najbolji način da se to uradi ubaciti dan odmora na pola puta između Dana nezavisnosti i Dana zahvalnosti. Na taj način radnici ne bi morali da rade neprekidno od jula do novembra.

S godinama je sve veći broj država počeo da slavi ovaj praznik i on je vremenom postao državni praznik.

Tek je 28. juna 1894. predsjednik Grover Cleveland proglasio Praznik rada saveznim praznikom. Od tog trenutka, Praznik rada počeo se slaviti svakog prvog ponedjeljka u septembru. U Kanadi, toodržava se istog datuma.

Sindikati tokom kasnog 19. stoljeća, tek 1938. predsjednik Franklin D. Roosevelt potpisao je zakon kojim se uvodi osmočasovni radni dan i petodnevna radna sedmica. Isti zakon je također ukinuo rad djece.

Neredi na Haymarket Squareu i Međunarodni dan radnika

Iako su mnogi protesti za priznavanje prava radničke klase ostali mirni od početka do kraja, u nekim slučajevima , dogodili su se nasilni incidenti u kojima je učestvovala policija. Ono što se dogodilo tokom nereda na Haymarket Squareu je značajan primjer za to.

4. maja 1886. radnici iz različitih industrija okupili su se na Haymarket Squareu (Čikago), četvrti dan zaredom, da protestuju za bolje uslove rada, te razgovarati o neophodnosti sindikalnog organizovanja radnika. Demonstranti su tokom dana bili ostavljeni na miru, ali nakon noći pojavili su se veliki kontingenti policijskih snaga i ubrzo je počela da raste tenzija između dve grupe.

Na kraju su policajci pokušali da ugase protest, ali dok su oni bili tu, neko iz gomile demonstranata bacio je bombu na njih, ubivši njenom eksplozijom sedam policajaca, a ostale teško povrijeđene. Nakon detonacije, policija je počela neselektivno pucati na demonstrante, ubivši mnoge od njih.

Identitet osobe koja je bacila bombu ostao je nepoznat. Međutim, četirisindikalne vođe su obješeni zbog zločina. U znak sjećanja na ove radnike, najmanje 80 zemalja počelo je obilježavati Međunarodni dan radnika 1. maja.

Ko je stvorio Praznik rada?

P.J. McGuirea često nazivaju Ocem rada. Javna domena.

Još uvijek postoji debata o tome ko je stvorio Praznik rada. Dva muškarca sa sličnim prezimenima često se alternativno smatraju odgovornima za stvaranje ovog saveznog praznika.

Neki istoričari smatraju da je Matthew Maguire prvi promoter Praznika rada. Osim što je bio mehaničar, Maguire je bio i sekretar Centralnog sindikata rada, udruženja koje je organizovalo prvu paradu za praznik rada.

Međutim, drugi naučnici sugeriraju da je prva osoba koja je došla na ideju praznika rada bio je Peter J. McGuire, stolar iz New Yorka. McGuire je bio suosnivač radničke organizacije koja će na kraju postati Američka federacija rada.

Bez obzira na to ko je inicirao prvu proslavu Praznika rada, obojica su bila prisutna na proslavi prvog Praznika rada, davne 1882.

Završavanje

Praznik rada je američki praznik ustanovljen da bi se priznala dostignuća radničkih pokreta u Sjedinjenim Državama.

Prvo promoviran od strane sindikata New Yorka 1882. godine, Praznik rada se prvobitno smatrao nezvaničnom proslavom, sve dok nije dobiostatus saveznog praznika 1894.

Praznik rada, koji se slavi prvog ponedjeljka svakog septembra, Amerikanci također često povezuju s krajem ljetnih raspusta.