Hinduistička mitologija je zamršeno povezana s hinduističkom religijom i kulturom. U stvari, većina hinduističkih običaja, rituala i praksi izvedena je iz arhetipskih mitova. Ovi mitovi i epovi sastavljani su i prenosili više od tri hiljade godina.

Hinduski mitovi pokrivaju niz tema i bili su predmet različitih tumačenja i analiza. Ovi mitovi nisu samo priče, već služe kao duboko filozofsko i moralno vodstvo i za odrasle i za djecu. Pogledajmo bliže hinduističke mitološke tekstove i njihov značaj.

Poreklo hinduističke mitologije

Tačno porijeklo hinduističkih mitova se ne može otkriti, jer su usmeno proizvedeni i prenošeni nekoliko hiljada godina prije. Ipak, istoričari i naučnici zaključuju da su hinduistički mitovi nastali dolaskom Arijaca, ili indoevropskih doseljenika, koji su migrirali na indijski potkontinent.

Arijevci su osnovali najraniji poznati oblik hinduizma i proizveli su nekoliko književnih i vjerskih tekstova. Najstariji od ovih spisa bili su poznati kao Vede.

Izrazita pozadina Arijaca, zajedno s utjecajem lokalnih kultura, dovela je do višestrukih mitoloških tekstova, sa slojevima dubokog značenja.

Vede su naslijedile Ramayana i Mahabharata, herojski epovi koji su stekli široko priznanje širom potkontinenta. Na krajusvako selo i lokalitet prilagodili su mit svojim vlastitim tradicijama i ritualnim praksama.

Kroz ove mitove i priče, hinduizam se proširio na druge dijelove Indije i postepeno stekao sve više sljedbenika. Ovi mitovi su takođe bili predmet različitih tumačenja svetaca i asketa, koji su skrenuli pažnju na različita dublja značenja i značenja ugrađena u tekst.

Vede

Vede su najstariji hinduistički spisi, iz kojih potiču svi ostali tekstovi i mitovi. Napisane su na drevnom vedskom sanskritu između 1500.-1200. godine prije nove ere.

Vede su promovirale važnost i značaj istine i služile su kao vodič za čist i ugledan život. Tekstovi nisu imali jednog autora, već ih je sastavio, napisao i organizirao Vyasa, veliki svetac ranog hinduizma.

Vyasa je podijelio Vede na četiri komponente: Rig-Veda, Yajur-Veda, Sama- Veda i Atharva-Veda. Ova podjela je napravljena da bi običan čovjek mogao čitati i razumjeti tekstove bez ikakvih poteškoća.

1- Rig-Veda

Rig- Veda znači znanje o stihovima i sadrži zbirku od 1028 pjesama ili himni. Ovi stihovi su dalje grupirani u deset knjiga pod nazivom mandala . Himne i pjesme Rig-Vede osmišljene su kao invokacije za komunikaciju s glavnim božanstvima hinduizma. Obično se recituju da bi dobiliblagoslove i usluge od bogova i boginja.

Rig Veda također pruža upute korak po korak o tome kako postići duhovno blaženstvo kroz jogu i meditaciju.

2- Yajur-Veda

Na sanskrtu Yajur Veda znači obožavanje i znanje. Ova Veda ima oko 1875 stihova koji se pjevaju prije ritualnih prinosa. Yajur je podijeljen u dvije široke kategorije, crnu Yajurvedu i bijelu Yajurvedu. Crni se sastoji od neorganiziranih stihova, dok bijeli ima dobro strukturirane napjeve i himne.

Yajur-Veda se takođe može smatrati istorijskim zapisom, jer sadrži informacije o poljoprivrednom, društvenom i ekonomskom životu na vedskom Era.

3- Sama-Veda

Sama-Veda znači pjesma i znanje. Riječ je o liturgijskom tekstu koji sadrži 1.549 stihova i melodičnih pjevanja. Ova Veda sadrži neke od najstarijih melodija na svijetu i koristi se za ritualno prizivanje i pjevanje. Prvi dio teksta sadrži zbirku melodija, a drugi kompilaciju stihova. Stihovi se moraju pjevati uz pomoć muzičkih intonacija.

Historičari i naučnici vjeruju da klasični ples i muzika potiču iz Sama-Vede. Tekst je davao pravila za pevanje, pojanje i sviranje muzičkih instrumenata.

Teorijski delovi Sama-Vede uticali su na nekoliko indijskih muzičkih školaa posebno karnatsku muziku.

Upanišade

Upanišade su kasni vedski tekstovi koje je sastavio Sveti Ved Vyasa. Oni su najčitaniji od svih hinduističkih spisa. Oni se bave filozofskim i ontološkim pitanjima, kao što su bitak, postajanje i postojanje. Glavni koncepti Upanišade su Brahman, ili Konačna stvarnost, i Atman, ili duša. Tekst izjavljuje da je svaki pojedinac Atman, koji se na kraju stapa sa Brahmanom, odnosno vrhovnom ili Ultimativnom stvarnošću.

Upanišade služe kao smjernica za postizanje krajnje radosti i duhovnosti. Čitanjem teksta pojedinac može steći bolje razumijevanje svog Atmana ili Jastva.

Iako postoji nekoliko stotina Upanišada, za prve se smatra da su najvažnije i poznate su kao Mukhya Upanišade.

Ramayana

Ramayana je drevni hinduistički ep napisan u 5. stoljeću prije Krista, od strane sveca Valmikija. Ima 24 000 stihova i pripovijeda priču o Ramu, princu od Ayodhye.

Ram je nasljednik Dasaratha, kralja Ayodhye. Ali uprkos tome što je najstariji i najomiljeniji sin kralja, on ne dobija priliku da se popne na tron. Njegova lukava maćeha, Kaikeyi, nagovara Dasarathu da preda tron ​​svom sinu Bharathi. Ona je uspješna u svom pokušaju, a Ram, zajedno sa svojom lijepom suprugom Sitom, biva protjeranšumu.

Iako Ram i Sita nalaze radost u jednostavnom, asketskom životu, njihovu sreću ubrzo razbija Ravana, kralj demona. Ravana kidnapuje Situ i vodi je preko mora u Lanku. Ram koji je bolan i ljut zbog gubitka svoje voljene, zaklinje se da će poraziti i ubiti kralja demona.

Uz pomoć nekoliko bogova majmuna, Ram gradi most preko mora i stiže do Lanke. Ram tada pobjeđuje kralja demona, Ravanu, i vraća se kući da preuzme tron. On i njegova kraljica Sita žive srećno nekoliko godina i rađaju dva sina.

Ramayana je i danas relevantna, a hinduisti na nju gledaju kao na sveti tekst, koji prenosi važnost Dharme (dužnosti) i pravednosti.

Mahabharata

Mahabharatu je napisao Sveti Ved Vyas u 3. stoljeću prije Krista. Ima ukupno 200.000 pojedinačnih stihova, uz nekoliko proznih odlomaka, što je čini najdužom epskom pjesmom na svijetu. U hinduizmu, Mahabharata je također poznata kao peta Veda.

Ep pripovijeda o borbi između dvije kraljevske porodice, Pandava i Kaurava, koje se bore za prijestolje Hastinapure. Kaurave su stalno ljubomorne na vještine i sposobnosti Pandava i stalno pokušavaju da ih eliminišu. Pandave savladavaju ove prepreke i na kraju pobjeđuju u Kurukshetra ratu. Oni uspješno vladaju carstvom nekoliko godina, ina kraju se popeti na nebo nakon Krišnine smrti.

Glavna tema Mahabharate je ispunjavanje nečije svete dužnosti ili dharme. Pojedinci koji se odvaže od puta koji im je dodijeljen bivaju kažnjeni. Stoga, Mahabharata ponavlja princip da svaki pojedinac mora prihvatiti i izvršavati dužnosti koje su mu/joj dodijeljene.

Bhagvad Gita

Bhagvad Gita , također poznat kao Gita, dio je Mahabharate. Sastoji se od 700 redaka i sastavljen je u obliku razgovora između princa Arjune i njegovog kočijaša, Gospodina Krišne. Tekst istražuje različite filozofske aspekte kao što su život, smrt, religija i dharma (dužnost).

Gita je postala jedan od najpopularnijih tekstova zbog jednostavnog prikaza glavnih filozofskih koncepata. Također je ljudima pružao smjernice u njihovom svakodnevnom životu. Razgovori između Krišne i Arjune istraživali su teme sukoba, neizvjesnosti i dvosmislenosti. Zbog svojih jednostavnih objašnjenja i stila razgovora, Gita je stekla široko priznanje u cijelom svijetu.

Purane

Purane su zbirka tekstova koji pokrivaju širok spektar teme kao što su kosmogonija, kosmologija, astronomija, gramatika i genealogije bogova i boginja. To su različiti tekstovi koji uključuju i klasične i narodne narativne tradicije. Nekoliko istoričara nazivalo je Purane enciklopedijama, zbognjihov širok raspon oblika i sadržaja.

Purane su uspješno sintetizirale kulturne prakse kako elite tako i masa indijskog društva. Iz tog razloga, oni su jedan od najhvaljenijih i najcjenjenijih hinduističkih tekstova.

Takođe se vjeruje da su utrli put indijskim klasičnim plesnim formama kao što su Bharatanatyam i Rasa Leela.

Pored toga, najslavniji festivali poznati kao Diwali i Holi potiču iz rituala Purana.

Hinduistička mitologija u popularnoj kulturi

Hinduistički mitovi su rekreirani i ponovo zamišljeni u pojednostavljenim oblicima i za odrasle i za djecu. Televizijski kanali kao što su Pogo i Cartoon Network kreirali su animirane emisije za epske likove kao što su Bheem, Krishna i Ganesha .

Pored toga, serije stripova kao što je Amar Chitra Kadha također su pokušale pružaju suštinsko značenje epova kroz jednostavne dijaloge i grafičke prikaze.

Pojednostavljivanjem dubljih značenja unutar epova, stripovi i crtani filmovi su uspjeli doprijeti do veće publike i izazvati veći interes kod djece.

Indijski pisci i pisci takođe su pokušali da prepišu mitove i prenesu ih u izmišljenu prozu. Palata iluzija Chitre Banerjee Divakarunija je feministički tekst koji gleda na Mahabharatu iz Draupadijeve perspektive. The ShivaTrilogija koju je napisao Amish Tripathi re zamišlja mit o Šivi dajući mu moderan zaokret.

Ukratko

Hinduistička mitologija je postigla svjetski značaj i priznanje. Utjecao je na nekoliko drugih religija, sistema vjerovanja i škola mišljenja. Hinduistička mitologija nastavlja da raste, kako se sve više ljudi prilagođava i rekreira drevne priče.